Hajdukovih 100 godina

Goria je i Dubrovnik

Ovaj događaj jednostavno nemoze covjek opisati riječima.Predivno,spektakularno,neviđeno,prekrasno,sve su to epiteti koji nisu dosljedni za događaj koji se zbio 13.2.2011 godine.Spekuliralo se kako ce to sve izgledat svaki kvart 100 bengalki 100 signalki 100 ovoga 100 onoga..sve u znaku najdražega Hajduka...pocelo se slavit tjedan dana unaprijed,na ulicama se cula Hajdukova pisma.Djeca,stari,mladi,zene,muskarci,bake i djedovi svi su bili jedno,niko se nije izdvaja,niko nije bia manje vrijedan,sve se cinilo radi Hajduka.Osobno san jako sretan sto san sudjelova i zivia u razdoblju kad se to dogodilo i ponosan san sta san bia dio toga.Cijeli svijet je cuo i vidio sto se desavalo i divili su se i osjecali strahopostovanje prema svemu tome sta se radi za jedan nogometni klub,ali niko od tih ljudi koji nije bia dio toga nepozna taj osjecaj kad zivis za subotu ili nedilju kad jedva cekas otic na Poljud i vidit svog Hajduka...igra on nikako ili igra fenomenalno isto je...uvik postoji ta ljubav prema klubu.Utakmica protiv Slavie i poraz nije bia toliko bitan koliko je bitna cinjenica da je klub priziva ratove i osta je veliki klub u Europi pa i sire..Festalo se i nista drugo nije bilo bitno...Riva krcata,Ban na bini,vatromet...tisuce i tisuce mladih i starih se okupilo i zapivalo iz sveg glasa...i na kraju velicanstveni vatrom u cast i slavu Hajduka..i moran priznat da jedva cekan svojoj dici pricat sta je i kako je bilo jer se to dozivit jednostavno mora
PONOSAN SAN SPLITE CA SAN TVOJE DITE!!