HAJDUK OD 1911-1990

HNK Hajduk Split je najveće sportsko društvo u Splitu i jedno od većih u Hrvatskoj. Utakmice igra na Gradskom stadionu u Poljud.

Klub je osnovan 13.veljače davne 1911.Osnovali su ga četvorica Splićana u najpoznatijoj praškoj pivnici U Fleku, Fabijan Kaliterna,Vjekoslav Ivaniševic, Ivan Šakič te Lucijan Stella.

Svoju prvu službenu utakmicu Hajduk je odigrao protiv lokalne momčadi Calcia te je pobijedio sa visokih 9-0 te je u toj utakmici Šime Raunig postigao prvi pogodak u povijesti za Hajduk.

1920.godine Hajduk zauzima drugo mjesto u Prvenstvu splitskog nogometnog podsaveza te je to jedino prvenstvo koje Hajduk nije osvojio.Naime Hajduk je do 1936.godine osvojio svih 13 titula prvestava SNS-a

1924.godine dogodila se jedna nevjerovatna stvar cak i u danasnjim pojmovima.Cak 10 Hajdukovih igraca je nastupilo u pocetnoj postavi reprezentacije; jedino Hajdukov golman Gazzari bio drzavljanin susjedne Italije.

1927.godine Hajduk je osvojio 1.naslov državnih prvaka,dogodine su zavrsili kao 2.,ali su isto imali jednoga najboljega,to je bio Ljubomir Benčić koji je sa 9 pogodaka postao prvi hajdukovac koji je na vrhu najboljih strijelaca u prvenstvu.1929.godine Hajduk je opet drzavni prvakTridesete godine za Hajduka nisu bile osobite uspješne s obrzirom da su na drzavnim prvenstvima zabiljezena tek tri druga mjesta,ali u vrijeme tih godina Bijeli su nastupali na 
turnejama po raznim zemljama

1933.godine Hajduk opet ima najbolje strijelca lige.Vlade Kragic igrac za kojeg se govorilo da ima smrtni šuc postigao je 21 pogodak.

1941.godine upisan je Hajduku naslov prvaka Banovine Hrvatske

Nastupi kao momcad NOVJ od kojih se posebno izdvaja utakmica protiv sastava britanske armije u Barijeu koju je gledalo preko 40 000 ljudi jer je to bio najposjeceniji sportski događaj tijekom ratnih godina

ZAVRSETKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA HAJDUKOVA UPRAVA ODBIJA DA POSTANU VOJNI KLUB TE DA SE PRESELE U BEOGRAD.
1946.godine osvojen naslov najbolje momcadi Hrvatske te legendarni Frane Matošić postaje prvi strijelac lige sa 14 datih golova.

1948/1949. sa 16 golova Frane Matošić je ponovo najbolji strijelac lige Jugoslavenskog prvenstva.

1950.GODINE NA IGRALIŠTU KRAJ STARE PLINARE SE POSTAVLJA TRAVA TE HAJDUK PRVI DIO PRVENSTVA IGRA U GOSTIMA A NATJECANJE ZAVRŠAVA S NASLOVOM PRVAKA NOVE JUGOSLAVIJE UZ 10 POBIJEDA 8 NERJESENIH TE NEVJEROVATNIH 0 PORAZA TE JE TO JEDINSTVEN POTHVAT HAJDUKA.

29.listopada 1950.godine je odigrana utakmica protiv Zvezde,a dan prije 28.10.1950 godine se obiljezava rođendan Torcide,najstarije navijaćke skupine u Europi


1952/1953.sezona se pamti po tome sto je tada nastala jedna od najvećih nepravdi u bivšoj drzavi.Hajduk je u zimskoj pauzi otisao na turneju po Juznoj Americi koju su, na poziv gospodina Perona, uz odobrenje vlasti, produzili i na Argentinu. FSJ nije Hajduku želio odgoditi utakmice te je Hajduk morao  na pocetku sezone igrati sa juniorima,pricuvama pa cak i veteranima.

1954/55 treci naslov Hajduka sa jednom od najvecih momcadi,Bajdo Vukas najbolji strijelac lige sa 20 postignutih pogodaka

1957.godine u Bolognu odlazi Vuukas kao prvi nogometni profesionalac sa ovih prostora

Jedan od najtežih perioda u povijesti kluba kad su najveći dometi bili plasmani u finale Kupa, a u prvenstvima se tavorilo u donjem dijelu tablice, Osobito teško bilo je u sezoni 1965/66. kad se zbog oduzimanja 5 bodova radi tzv. Afere Planinić vodila žestoka borba za opstankom

Kada nakon šest kola Hajduk s jednim bodom minusa dolazi na dno, bude se navijači i atmosfera u cijeloj Dalmaciji, pa je na susretima protiv Trešnjevke (5:0) i Rijeke (4:0) u svega četiri dana dva puta popunjen „stari plac“ do zadnjeg mjesta čime navijači na najbolji način pokazuju privrženost svom klubu „u dobru i zlu“
Te je sezone Hajdukov junak golgeter Petar Nadoveza koji s 21 pogotkom osvaja naslov prvog strijelca lige

Papelitosi su na ovim prostorima prvi put viđeni u Maksimiru na utakmici Dinama i Hajduka koja je završila 1:1. Kad je Nadoveza postigao pogodak tisuće papirića, koje su splitski učenici nosili sobom na utakmicu u kartonskim kutijama, poletjelo je maksimirskim tribinama

Nakon tri izgubljena finala (dva puta BSK 1953. i 1955., te Dinama 1963.) Hajduk 1967. konačno osvaja prvi put Kup i to u Splitu, opet u strašnoj atmosferi na igralištu kraj plinare, pobjedom od 2:1 (golovi Ferića i Obradova) nad Sarajevom koje je te sezone bilo najbolja momčad u Jugoslaviji

Zanimljivost je da pokal Kupa čuva mali dječarac, tada kadet Jurica Jerković koji će izrasti u jednu od najvećih klupskih legendi i obilježiti slijedeću dekadu kao najljepšu i najuspješniju u klupskoj povijesti

U slijedeću sezonu hajdukovci kreću s dva pojačanja Miroslavom Vardićem i Draganom Holcerom koji postaje Hajdukova igračka legenda i vjerojatno najbolji obrambeni nogometaš kluba svih vremena
Iste godine igra se jedan od prvih velikih službenih međunarodnih mečeva u Kupu pobjednika kupova protiv Tottenhama – porazi u Splitu 0:2 i u Londonu 3:4, gdje Bijeli ipak ostavljaju dobar dojam


Desetljeće u kojem su osvojene 4 titule prvaka i 5 kupova i to 5 uzastopnih trijumfa što je također do danas ostalo nezabilježeno na ovim prostorima, a možda i u svijetu, započinje senzacionalnim osvajanjem naslova prvaka 1971. godine nakon dugih 16 sezona čekanja. Momčad trenera Slavka Luštice predvođena mladićima Jerkovićem, Jovanićem, Lemešićem, Džonijem i Buljanom, te iskusnijima Vukčevićem, Hlevnjakom, Nadovezom, Pavlicom igra najljepši nogomet nošena fanatičnom atmosferom u cijeloj Dalmaciji


1971. u jesen započinje poznata serija dobrih Hajdukovih igara u europskim kupovima i nesretnih, razočaravajućih ispadanja – u Valeniciji se izborilo 0:0, ali je u uzvratu završilo 1:1. Iste godine započinje i serija osvajanja Kupa pobjedom u finalu svladan je Dinamo s 2:1, a na toj utakmici je na klupi Bijelih po prvi put sjedio tada mladi trener Tomislav Ivić
Sezona 1972/73-Hajduk pod vodstvom trenera Zebeca igra polufinale Kupa Kupova
1973. momčad preuzima Ivić i započinje era sjajnog sastava, koji je s uspjesima započeo već u juniorskom uzrastu, a u seniorskom odmah ostvaruje dvije uzastopne dvostruke krune. I ovaj sastav Hajduka navijači su naizust izgovarali: Mešković, Džoni, Rožić…


Nastup u Kupu prvaka Bijeli su počeli laganom eliminacijom islandskog Keflavika, da bi potom izvanrednom igrom slavili u prvom susretu protiv St. Etiennea s 4:1. Uzvrat igran 6. studenog 1974. pretvorio se u jednu od najvećih mora Hajdukovih navijača jer su Francuzi prošli dalje pobjedom od 5:1 nakon produžetaka.


Slijedeće sezone Hajduk je u Kupu prvaka dogurao kolo dalje nakon eliminacija malteške Floriane i belgijskog Racing Whitea. Slijedilo je međutim još jedno bolno ispadanje od PSV Eindhovena nakon 2:0 u Splitu i poraza u uzvratu od 0:3, opet nakon produžetaka
1976. izmakla je treća uzastopna dvostruka kruna nakon poznatog slučaja Maksimović kada je novosadski sudac u Ljubljani čekao s okončanjem susreta sve dok Partizan nije postigao gol


Dvije slijedeće sezone Hajduk nastupa u Kupu pobjednika kupova gdje ispada u osmini finala od madridskog Atletica, a naredne sezone u četvrtfinalu od bečke Austrije zbog slabijeg izvođenja jedanaesteraca


1978. Ivić se opet vraća na klupu i u Split stiže nova titula iako na kraju jesenskog dijela natjecanja odlazi miljenik navijača, lukavi strijelac Slaviša Žungul
Tim naslovom prvaka Hajdukovci su se nakon punih 68 godina oprostili od legendarnog starog placa

premijerni nastup na novom stadionu u Poljudu Hajduk igra pred 50 tisuća navijača protiv turskog prvaka Trabzonspora i pobjeđuje golom Bore Primorca s 11 metara, čime započinje uspješan nastup u Kupu prvaka


Odlična igra i pobjeda od 3:0 protiv danskog prvaka u Vejleu dovodi do četvrtfinala i čuvenog ogleda s Hamburgerom. Poraz u Hamburgu od 0:1 uz pogodak Reimanna nakon očitog prekršaja Horsta Hrubescha na, tada debitantu na vratima Bijelih, 18-godišnjem Ivanu Pudaru. Uz njega pamti se i igra Boriše Đorđevića koji je izludio njemačkog reprezentativca Manfreda Kaltza. Uzvrat opet donosi puno uzbuđenja i nesreće, odličnu igru, promašeni jedanaesterac i konačnu pobjedu od 3:2 koja nije bila dovoljna za polufinale.


Osamdesetih godina Hajduk i dalje ima odličnu momčad i osvaja tri pokala pobjednika Kupa, ali na Poljud ne stiže niti jedan naslov prvaka. Čak po tri puta su Hajdukovci bili drugi i treći u državnom prvenstvu, a najbliže tituli su bili baš u prvoj sezoni te dekade kada su pod trenerskom palicom Ante Mladinića Biće za C.zvezdom zaostali samo dva boda. Slično se ponovilo i dvije godine kasnije kada je Partizan slavio s dva boda ispred Hajduka


Hajdukovi čelnici pred početak sezone 81/82 rade još jedan senzacionalni transfer i dovode iz Mostara Blaža Sliškovića Baku koji odmah postaje apsolutni ljubimac navijača na Poljudu. U Kupu UEFA Hajduk je bolji od Sttutgarta i belgijskog Beverena, a u osmini opet samo jedan gol nedostaje da se izbaci Valencija i nadoknadi visok poraz od 1:5 iz prve utakmice


U sezoni 83/84 Hajduk odlično gura u Kupu UEFA i domaćem kup natjecanju gdje je u finalnim dvobojima bolji od C.zvezde s 2:1 i 0:0, a u sjećanju navijača posebno ostaje Sliškovićev pogodak vrataru Beograđana Ivkoviću izravno iz kornera


U Kupu UEFA Hajduk redom izbacuje rumunjsku Universitateu, mađarski Honved i niški Radnički. U uzvratu četvrtfinala protiv praške Sparte Bijeli prolaze dalje čuvenim golom Bake Sliškovića u 118. minuti kada je iz slobodnog udarca nadmudrio vratara gostiju za konačnih 2:0. „Gol u gostima“ ispriječio se Hajdukovu ulasku u finale jer je nakon pobjede nad Tottenhamom na Poljudu od 2:1 stigao poraz u Londonu od 0:1


I iduće sezone Hajduk bilježi zapažene nastupe u Kupu UEFA jer eliminira momčadi Metza (5:1, 2:2), Torina (1:1, 3:1) i Dnjepra (1:0, 2:0). Ispada u četvrtfinalu slabijim izvođenjem jedanaesteraca od belgijskog Waregema


U prvenstvu te sezone 84/85 Hajduk je opet drugoplasirani s 4 boda iza prvaka Sarajeva, ali ima prvog strijelca lige Zlatka Vujovića s 25 postignutih golova


Godine 1987. pod vodstvom trenera Josipa Skoblara stiže još jedan naslov pobjednika Kupa. U polufinalu nakon poraza u prvom susretu protiv C.zvezde u Splitu od 1:2 Hajdukovci uzvraćaju pobjedom na Marakani s 1:0 golom Aljoše Asanovića, da bi obranama jedanaesteraca Zorana Vardvodića ušli u finale. Protiv Rijeke ponovno odlučuju jedanaesterci, a Skoblar pred kraj produžetaka (1:1) opet na vrata uvodi Varvodića koji uzvraća obranama jedanaesteraca i zaslužuje nadimak navijača Rambo.


Kraj ove i početak nove dekade obilježila su dva finala Kupa protiv C.zvezde koja su se odvijala u sjeni događanja oko političkih promjena i početka rata u bivšoj državi. Momčad trenera Luke Peruzovića nije 1990. godine imala sreće jer su nakon nekoliko propuštenih prigoda primili pogodak Pančeva iz sumnjive pozicije i prepustili slavlje protivniku